Za iskusne pekare, potraga za savršenom štrucom neprekidno je putovanje ispunjeno eksperimentiranjem i usavršavanjem. Jedna bitna tehnika koja može značajno poboljšati teksturu, okus, ali i kvalitetu vašeg kruha je metoda autolize. Iako jednostavna, autoliza znatno utječe na razvoj tijesta.
Autoliza je tehnika koju je izumio francuski pekar, profesor Raymond Calvel, a uključuje miješanje brašna i vode prije dodavanja kvasca ili soli. Ova preliminarna smjesa ostavlja se da odleži, obično 20 minuta do sat vremena, iako neki napredniji recepti zahtijevaju i dulje razdoblje. Za to vrijeme brašno se temeljito hidratizira, a enzimi počinju razgrađivati škrob u šećere i proteine u gluten.
Proces autolize aktivira enzime poput amilaze i proteaze. Amilaza pretvara škrob u jednostavne šećere, koji hrane kvasac te poboljšavajuću boju kore i okus. Proteaza, s druge strane, razgrađuje proteine, potičući razvoj glutena. Ovakvom aktivnosti enzima dobiva se tijesto koje je lakše mijesiti, manje je ljepljivo i rastezljivije, što ga čini idealnim za postizanje otvorene, rupičaste teksture zanatskog kruha.
Kontrola temperature: pazite na temperaturu svojih sastojaka i okoliša. Više temperature ubrzavaju enzimsku aktivnost, što može biti korisno ili štetno, ovisno o željenom ishodu.
Visoko hidratizirana tijesta: za tijesta s razinom hidratacije iznad 75%, dulja autoliza može biti osobito korisna. Olakšava miješenje tijesta i sprječava da tijesto postane pretjerano ljepljivo.
Cjelovite žitarice i posebna brašna: ova brašna sadrže više enzima i mekinja, što može imati negativan učinak na stvaranje glutena. Dulja autoliza pomaže ublažiti taj učinak, što omogućuje bolji razvoj tijesta i poboljšava konačnu teksturu.
Kruh
Kruh
Kruh